Za mnoge ljubitelje marke ovo je posljednji pravi Mercedes: riječ je, naravno, o seriji modela u višoj srednjoj klasi s kodnim brojem 124. Model 124 sada slavi 40. rođendan: 26. studenoga , 1984., marka iz Stuttgarta je prvi put predstavila novu limuzinu u Sevilli (Španjolska) (W 124). Na tržište je ušao u prosincu iste godine. Kasnije su uslijedili hatchbackovi (1985., S 124), kupei (1987., C 124), limuzine s dugim međuosovinskim razmakom (1989., V 124), kabrioleti (1991., A 124) i verzije šasije za posebne nadgradnje.
Snažnije izvedbe limuzina te coupea i kabrioleta ove generacije danas su među najtraženijim kolekcionarskim vozilima. Izvedba V8 500 E, sportski modeli AMG, kao i kabrioleti i coupéi su, primjerice, među posebno obećavajućim youngtimerima marke s trokrakom zvijezdom.
No, vratimo se na početke modela 124 predstavljene 1984. godine, prve Mercedesove obitelji vozila koja su nosila naziv E-klasa iz 1993. Dosljedna lagana konstrukcija i optimizirana aerodinamika smanjile su potrošnju goriva i omogućile bolje vozne karakteristike. .
Dodatnu sigurnost tijekom vožnje osigurao je inovativni dizajn stražnje osovine. Mercedes je također odigrao pionirsku ulogu u smanjenju emisija, budući da su od jeseni 1986. svi modeli s benzinskim motorom bili standardno opremljeni pročišćivačem ispušnih plinova s reguliranim trostupanjskim katalizatorom.
Kada se počela pisati povijest serije modela 124 u Mercedesu su još uvijek proizvodili limuzine serije modela W 114/115: Krajem 1975. tvrtka se odlučila za nasljednika serije modela više srednje klase 123, koji je lansiran na tržište u siječnju 1976. godine.
Razvojni proces pratila je i smjena generacija na rukovodećim pozicijama u tadašnjoj tvrtki Daimler-Benz AG. Osim toga, pojavili su se znatno stroži propisi u pogledu potrošnje goriva i emisija, primjerice u Sjevernoj Americi. Mercedes je razvio nove šestocilindrične motore za seriju modela 124 i cijeli niz dizelskih motora s četiri, pet i šest cilindara sa i bez turbo punjenja.
Paralelno se radilo na dizajnu novih limuzina. Cilj je bio stvoriti vozilo koje će u odnosu na svoje prethodnike biti lakše i aerodinamički znatno optimalnije, a uz to će i sigurnost biti znatno bolja. Postoje tehnološke i dizajnerske paralele između serije modela 124 i kompaktne klase W 201 ili modela 190, koji su paralelno razvijani i pušteni u prodaju dvije godine prije više srednje klase.
Godine 1977. izrađeni su prvi projektni opisi i deset modela W 124 od plastelina u mjerilu 1:5, pri čemu je u specifikaciji bio predviđen koeficijent otpora zraka cW = 0,32. Godine 1981. Upravni odbor donio je odluku o konačnom projektu na temelju sedam glinenih modela u punoj veličini. Kao i 190, njegov veći brat daje prednost što je više moguće praktičnosti; dani istaknutog kroma poput njegovog prethodnika su prošli.
Kako bi u potpunosti testirao novi dizajn vozila, Mercedes je proveo niz testova sudara 1982. godine i proveo opsežna ispitivanja na cesti s oko 60 vozila u vrlo različitim klimatskim zonama. Između ostalog, klasa W 124 testirana je na afričkim vrućinama, na stazi Nardò u Italiji, na španjolskoj planinskoj cesti Sol y Nieve na 3392 metra nadmorske visine, u Kanadi i Skandinaviji (Arjeplog) te u Alpama.
Od 26. studenog do 8. prosinca 1984., marka iz Stuttgarta, u blizini Seville, konačno je predstavila novu limuzinu međunarodnom tisku. Za probne vožnje dostupna su vozila od 200 D (legendarni taksi dizel sa 72 KS) do 300 E sa 190 KS.
Limuzina serije 124 lansirana je 1985. u tri dizelske verzije (200 D, 250 D i 300 D), Mercedes 200 s 2,0-litrenim karburatorskim motorom i četiri vrste benzinskih motora s elektroničkim ubrizgavanjem goriva (200 E (samo za Italiju do 1988), 230 E, 260 E i 300 E). No, 124 je ubrzo naišao na probleme, jer su neki potencijalni kupci smatrali da je izgled previše suzdržan, a taksisti su se žalili na 'bonanza efekt', drmanje bloka motora u dizelskim vozilima s ručnim mjenjačem.
Sljedećih godina serija modela 124 je poboljšana i usavršena, a asortiman modela je proširen. Od 1985., marka sa sjedištem u Stuttgartu nudi 4MATIC sustav pogona na sva četiri kotača s automatskim uključivanjem za modele sa šest cilindara. Bio je to dio tadašnjeg "Mercedes-Benz Driving Dynamics Concepta", koji je također uključivao automatski diferencijal s ograničenim proklizavanjem (ASD) i kontrolu proklizavanja (ASR).
Godine 1987. 300 D Turbo s turbopunjačem nadopunio je prethodne modele s dizelskim motorima s predkomorom (neizravno ubrizgavanje). Prvi potpuni redizajn modela predstavljen je na IAA 1989. godine: među novitetima su široke zaštitne trake u kontrastnoj boji, a armaturna ploča i paneli vrata dobili su više drvenih elemenata.
Serija modela 124 bila je iznimno svestrana generacija Mercedesove više srednje klase: limuzine i kombiji bili su iznimno popularni među taksistima, a šasije su bile popularne za nadogradnju u ambulantna i mrtvačka kola.
S druge strane, coupe i kabriolet postavljaju standarde za sportski luksuz u ovom segmentu vozila. V8 verzije 400 E (279 KS) i 500 E (326 KS) koje je sastavio Porsche, kao i E 60 AMG (381 KS), definitivno su smjestile W 124 među automobile apsolutnih visokih performansi svog vremena.
