Zakon neće dopustiti uvođenje električnog automobila. Naprotiv, to bi moglo dovesti do kolapsa europske industrije. To su u zajedničkom intervjuu za novine Le Figaro objavili John Elkann, predsjednik uprave Stellantisa, i Luca de Meo, izvršni direktor Renault Grupe. Izjave zvuče kao ultimatum: ako Europa brzo ne promijeni smjer, riskira gubitak središnjeg položaja u proizvodnji i postati samo tržište za automobile proizvedene negdje drugdje.
Kinesko pitanje
Kina će 2025. godine proizvoditi više automobila nego Europa i SAD zajedno, kaže Elkann. Ovo je ključni trenutak: hoćemo li odlučiti želimo li i dalje biti industrijalizirana zemlja ili prihvaćamo da budemo samo tržište. Ako ovako nastavimo, za pet godina bit će prekasno. Europsko automobilsko tržište opada već pet godina i jedino je među glavnim globalnim blokovima koje se još nije vratilo na razinu prije sovjetskih reformi. Elkann ističe da bi se tržište moglo više nego prepoloviti za deset godina ako se ovaj trend nastavi.
Previše propisa povećava cijene automobila
Luca de Meo smatra da je pravi problem pristupačnost: "Razina tržišta je katastrofalna. Zbog europskih propisa, naši automobili postaju sve složeniji, teži i sve skuplji. Ljudi si ih jednostavno više ne mogu priuštiti." Ukratko, problem nije sama tehnologija, već rastući jaz između ambicija regulatora i stvarnosti tržišta. De Meo upozorava na opasnu neskladnost između onoga što Europa propisuje i onoga što građani mogu i žele kupiti. „Kako je napisana, direktiva će prepoloviti tržište 2035. Jer budimo iskreni: tržište ne kupuje ono što nam Europa želi prodati.“
Oba menadžera ponovno potvrđuju svoju podršku klimatskim ciljevima Europske unije, ali kritiziraju ideološki pristup tranziciji koji bi se mogao obiti o glavu. Elkann ukazuje na trenutnu flotu od 250 milijuna vozila koja zagađuju: „Pravi prioritet je ubrzati zamjenu drugačijim i konkurentnim tehnologijama. Prosječna starost automobila u Europi je 12 godina, a u nekim zemljama poput Grčke čak je 17 godina. Fokusiranje samo na nove automobile s nultom emisijom je kratkovidno.“
De Meo također ukazuje na unutarnju podjelu u europskoj industriji. S jedne strane su generalisti poput Renaulta i Stellantisa, koji imaju za cilj proizvoditi pristupačne automobile za domaće tržište. S druge strane, postoje premium brendovi koji su više orijentirani na izvoz i koji su do sada postavljali pravila igre. „Dvadeset godina“, rekao je, „njihova je logika diktirala pravila. I time smo milijune ljudi istjerali s tržišta novih automobila.“
Europska politika mora biti brža
Elkann zagovara manje birokracije i više industrijske predviđanja. Ne želimo subvencije, želimo jasne propise, brze odluke i slobodu inovacija. U Europi imamo posla sa zemljama koje imaju malo manevarskog prostora i Komisijom koja se bori da napravi promjenu. Prava industrijska politika razvija se u Kini, SAD-u i novoindustrijaliziranim zemljama.
Za oboje je važno da je Europa jedini veliki igrač koji ne brani svoju industriju. „Sve zemlje koje imaju automobilsku industriju organiziraju se kako bi je zaštitile“, rekao je de Meo, „osim Europe“. Prijedlog je povratak za pregovarački stol s regulatorima, proizvođačima i znanstvenicima te osmišljavanje realnijih i održivijih pravila.
Elkann zaključuje: „Nismo nostalgični za 20. stoljećem, mi smo industrijalci za 21. stoljeće. Želimo ponuditi vozila koja su čista, ali i pristupačna. Novi Citroen C3, Fiat Grande Panda i Peugeot 3008 pokazuju da je to moguće. Ali za to se moraju stvoriti uvjeti.“ Ukratko, električni automobil ne bi trebao biti dogma. Nije dovoljno napisati zakon da bi se promijenilo tržište. Bez stvarne potražnje, bez snažne industrijske politike i bez pristupačnosti cijena, ekološka tranzicija je u opasnosti od neuspjeha. A s njim i cijela europska industrija.
