Test: MINI Cooper S s 5 vrata: Šaljivdžija s dodanom vrijednošću

Iako Cooper, čak ni u svojoj peterovratnoj verziji, nije među najprostranijim automobilima u segmentu, niti među najjeftinijima, bez sumnje je jedan od najzanimljivijih – ako ne i najzanimljiviji – automobila u svojoj klasi.

Sa svakom generacijom, Mini Cooper ostaje vjeran svom kultnom receptu iz 1959. godine, kada je Cooper prvi put ugledao svjetlo dana. Recept je u osnovi prilično jednostavan - kutijasti oblik s prilično zaobljenim rubovima i okruglim prednjim svjetlima. Prednji dio vozila ostaje gotovo nepromijenjen u usporedbi s prethodnikom, a najveća inovacija je revidirana grafika prednjih svjetala, koja sada uključuju dvije nove LED trake unutra. To omogućuje vozaču da bira između tri različita svjetlosna potpisa za prednja svjetla. Auto čak i trepće kad ga otključate – kako slatko! Posljednji dio, koji je potpuno redizajniran, bio je meta kritika mnogih Mini entuzijasta, ali moram priznati da sam ga tijekom testa zavolio. Stvorite vlastito mišljenje, ali činjenica ostaje da su novi prednji farovi možda malo manje usklađeni s ostatkom vanjskih elemenata zbog svog oštrijeg oblika. Budući da se sastoje od nekoliko pojedinačnih LED dioda, njihova grafika je također podesiva. Naše testno vozilo također se moglo pohvaliti JCW paketom koji vozilu dodaje izrazito sportski karakter s brojnim dodacima - uključujući crvenu grafiku na poklopcu motora, stražnji spojler i difuzor, crveno zatamnjeni krov i retrovizore te kutniju, snažniju masku hladnjaka.

Od prvog trenutka kada uđete u Cooper, brzo postaje jasno da se Mini jako potrudio stvoriti nešto potpuno drugačije. Svima koji su sjedili u Cooperu tijekom testnog razdoblja prvo je u oči upao veliki okrugli središnji zaslon od 9,4 inča, koji kontrolira praktički sve funkcije automobila - a ima ih mnogo. Zaslon se može pohvaliti izuzetno visokom rezolucijom, jer koristi OLED tehnologiju, a sučelje je uvelike bazirano na BMW-ovom iDrive sustavu, pa je potrebno neko vrijeme navikavanja prije nego što ga vozač može u potpunosti iskoristiti. Još više navikavanja zahtijevat će činjenica da vozač ispred sebe nema klasičnu instrumentnu ploču, već tu ulogu preuzima gornji dio središnjeg ekrana, pri čemu mu barem djelomično pomaže i projekcijsko platno - potonje je dio dodatne opreme. U praksi se ispostavi da vozač uglavnom koristi projekcijsko platno, budući da je središnje malo previše udaljeno od vidnog polja vozača. Smetalo nas je i to što se tahometar prikazuje samo u Go-Kart načinu rada, koji nije ni postavljen kao zadana opcija. Unutrašnjost nadopunjuju i zanimljivi prekidači ispod ekrana, koji svojom taktilnošću i oblikom predstavljaju jasan hommage automobilima iz prošlosti. Smetala nam je pomalo pretjerana upotreba tvrde plastike, posebno na vratima i središnjoj konzoli, ali Mini je to barem djelomično kompenzirao obiljem tekstilnih materijala na vratima i armaturnoj ploči. Iako su korišteni materijali malo ispod prosjeka, kristalno je jasno da je Mini posvetio izvanrednu pažnju dizajnu interijera. Mogao bih cijeli dan nabrajati specijalitete koje nudi.

Budući da govorimo o Cooperu s pet vrata, ispravno je posvetiti još nekoliko riječi uporabljivosti - uostalom, upravo je to razlog zašto će kupac za takav model platiti dodatnih tisuću eura. Unatoč dodanom paru vrata, Cooper je i dalje Cooper, tako da ovdje ne očekujte nikakva čuda od prostora. Na stražnjem sjedalu ima dovoljno mjesta za glavu, ali za odrasle osobe prosječne visine brzo nema mjesta za noge, odnosno točnije za stopala. Također vrijedi napomenuti da je, za razliku od modela s troja vrata, Cooper s pet vrata registriran za pet osoba, ali ćete imati poteškoća ugurati troje djece na stražnje sjedalo. Odrasli? Zaboravi to. Prtljažnik, s 275 litara, je 65 litara veći od modela s troja vrata, ali je i dalje nešto ispod prosjeka segmenta. To se nije pokazalo problemom, jer je oblik otvora prtljažnika dobar, a utovarna ivica nije previsoka.

Cooper ne samo da svojim vanjskim izgledom nagovještava sportski duh, već s njim koketira i svojim voznim karakteristikama. Testni primjerak pokretao je BMW-ov dvolitreni četverocilindrični motor s turbopunjačem, koji sa svojih 204 konjske snage nudi više nego pristojne performanse, a sportski gen ogleda se i u ugodnom zvuku. Snaga se na prednji par kotača prenosi putem sedmerostupanjskog automatskog mjenjača s dvostrukom spojkom, koji uglavnom funkcionira po principu "kao da me nema", tek kod odlučnijih naredbi na desnoj papučici počinje pokazivati ​​svoju hirovitu stranu, jer treba nekoliko trenutaka previše razmišljanja, posebno u normalnom načinu vožnje (Core). Tek kada pređemo u Go-Kart način rada, odzivnost se malo poboljša. Ako prebacimo ručicu mjenjača u S, odzivnost se još više povećava, ali tada mijenjanje brzina postaje toliko agresivno da je prikladno samo za ozbiljnu dinamičnu vožnju. Igranje sportskih načina rada također značajno povećava potrošnju. U našem testu postigli smo 8,8 litara na sto kilometara, no velik dio vožnje bila je dinamična vožnja regionalnim cestama - u stvarnosti brojka može biti i dvije litre na sto kilometara niža.

Istina je da kompaktni automobili uglavnom pripadaju gradu, ali Cooperovo prirodno stanište su vijugave ceste. Iznimno čvrst ovjes znači da ćete puno više uživati ​​u zavojitim cestama nego u gradu ili čak na autocesti. Kratki međuosovinski razmak i čvrst, precizan ovjes u kombinaciji s izravnim mehanizmom upravljanja osiguravaju pravu poeziju tijekom zavoja, posebno u Go-Kart načinu rada, kada mehanizam upravljanja postaje još izravniji, a motor responzivniji. Dakle, zabava s dinamičnom vožnjom je zajamčena, ali imajte na umu da pri ozbiljnom pritisku lagani stražnji kraj može učiniti vozilo nestabilnim, a kratki međuosovinski razmak malo otežava upravljanje. No srećom, upravljački mehanizam pruža dovoljno povratnih informacija kako bi vozač mogao reagirati na vrijeme. Isti faktori koje sam prije hvalio kao ključne za izvrsno upravljanje na zavojitim cestama sada predstavljaju problem. Naime, upravo zbog čvrstog ovjesa i kratkog međuosovinskog razmaka, Cooper je u gradu malo manje ugodan nego što bismo željeli, a na autocesti je vožnja malo previše poskakujuća - u doslovnom smislu te riječi. Cooper S s JCW paketom je stoga za one od nas koji imaju dinamičniju crtu i vole uživati ​​u vožnji.

Ukratko, Mini Cooper S u verziji s pet vrata je nešto korisniji od običnog Coopera s troja vrata, ali istovremeno se može pohvaliti istim prednostima i dokazuje da se biti drugačiji često isplati. No, biti drugačiji očito nije jeftino - osnovni Cooper S s pet vrata košta 33.150 eura, dok naš testni model s praktički svom mogućom opremom košta nešto manje od 46 eura, što je - blago rečeno - ogroman iznos za automobil u B-compact segmentu. No ako pogledamo iz drugog kuta, otkrivamo da Cooper nudi praktički svu opremu koju imaju veći (a i skuplji) automobili, a istovremeno može izmamiti osmijeh na lice od uha do uha.

TEHNIČKE INFORMACIJE

Cene

Pogledajte ovaj post na Instagramu

Objava koju dijeli VMax.si (@vmaxsi)