Rumunjsko-francuski pokušaj stvaranja pristupačnog narodnog automobila ostavio je za sobom miješanu ostavštinu tehničkih inovacija i upitne pouzdanosti.
Oltcit je ušao u automobilsku povijest kao jedinstven, ako u konačnici ne i najuspješniji, pokušaj suradnje između istočnoeuropske komunističke države i zapadnog proizvođača automobila. Tvrtka je osnovana 1976. godine kao zajedničko ulaganje rumunjske vlade, tada još pod vodstvom Nicolaea Ceaușescua, i francuskog proizvođača automobila Citroën. Naziv robne marke jednostavna je, ali domišljata kovanica od dvije riječi koje su definirale njezino postojanje: »Olt« predstavlja povijesnu regiju Oltenia i istoimenu rijeku u Rumunjskoj, gdje je izgrađena nova tvornica u gradu Craiova, drugi dio kovanice, »cit", naravno, mislio je na ime francuskog partnera.
Pravi korijeni ovog (u konačnici) rumunjskog automobila zapravo sežu u Francusku, gdje je Citroën dobio kodno ime 1970-ih. Projekt Y razvijao je modernog nasljednika svog tada starog modela Ami 8. Kada je Citroën kupio Peugeot, novi vlasnici su tijekom financijske analize brzo shvatili da bi serijska proizvodnja Projekta Y u Francuskoj bila preskupa, pa su radije razvili model Visa, koji se temeljio na platformi Peugeota 104. Kako bi nadoknadili barem dio visokih troškova prethodnog razvoja, Francuzi su jednostavno prodali cijele planove i tehnologiju Rumunjima, koji su tražili način da nakon Dacije 1300, koja se temeljila na Renaultu 12, naprave nešto moderniji i tehnički napredniji automobil za domaće tržište i potencijalni izvoz.
Glavni i najprepoznatljiviji proizvod nove rumunjske tvornice bio je Oltcit klub, kompaktni hatchback s troja vrata, čija je serijska proizvodnja službeno započela 1981. godine, iako je puni proizvodni kapacitet dosegnut tek godinu dana kasnije. Dizajn automobila nepogrešivo je pratio Citroënove aerodinamične linije, nudeći iznenađujuće prostranu unutrašnjost i velike staklene površine, što je omogućavalo izvrsnu vidljivost. U kabini se Oltcit isticao u usporedbi sa svojim istočnoeuropskim konkurentima po naprednim ergonomskim rješenjima za to vrijeme, uključujući karakteristične upravljačke "satelite" pored upravljača s jednim krakom, koji su vozaču omogućavali upravljanje svim važnim funkcijama vozila bez potrebe za skidanjem ruku s volana.
Tehnički dizajn pokretali su provjereni zrakom hlađeni bokser motori, također preuzeti izravno od francuskog partnera. Osnovni model bio je opremljen dvocilindričnim agregatom obujma 652 kubična centimetra iz modela Visa, koji je razvijao 26 kW (35 KS) i 49 Nm okretnog momenta. Zahtjevnijim kupcima nudili su se četverocilindrični bokser motori iz serije GS/GSA obujma 1,1 i 1,3 litre; najsnažnija verzija nudila je živahnih 48 kW (65 KS) i oko 96 Nm okretnog momenta. Iako automobil naravno nije bio opremljen poznatim i složenim hidropneumatskim ovjesom većih Citroëna, njegova klasična šasija s torzijskim šipkama i dalje je pružala iznadprosječno udobnu vožnju za to vrijeme i dobro se nosila s rumunjskim cestama, koje su u to vrijeme bile sve samo ne "remek-djelo" cestovne infrastrukture.
Prema izvornom ugovoru o suradnji, Citroën je trebao kupiti određenu kvotu vozila proizvedenih u Rumunjskoj i plasirati ih na zapadnoeuropska tržišta, kako bi pomogao Rumunjskoj u otplati dugova za transfer tehnologije. Ti su se automobili prodavali na Zapadu i nekim drugim tržištima pod nazivom Citroën Axel, pri čemu su se Francuzi prvenstveno kladili na njihovu iznimnu pristupačnost. Povijesno gledano, kupovna cijena osnovnog modela na zapadnim tržištima u to vrijeme, preračunata u današnju valutu i prilagođena inflaciji, procijenila bi se na oko 4.500 do 5.500 eura, dok danas dobro očuvani kolekcionarski primjerci Oltcita na tržištu antikviteta dosežu vrijednosti između 1.500 i 3.500 eura.
Unatoč činjenici da je Oltcit bio tehnički i dizajnerski znatno ispred svog vremena u usporedbi s ostatkom Istočnog bloka, mučila ga je katastrofalna kvaliteta izrade. Automobili su bili "slavni" po iznimno brzo hrđavim karoserijama, hirovitoj elektronici, površnoj tvorničkoj montaži u Craiovi i, s većim motorima, nesrazmjerno velikoj potrošnji goriva. Sve je to brzo uništilo ugled Axel modela u Zapadnoj Europi, ali zbog povoljnog omjera između cijene, prostranosti i udobnosti, još uvijek je bio prilično čest prizor na rumunjskim cestama krajem osamdesetih i početkom devedesetih, a nekoliko ih se vozila i po našim cestama.
Epilog ovoj zanimljivoj automobilskoj priči donio je pad Ceausescuovog režima u Rumunjskoj, nakon čega se Citroën 1991. konačno povukao iz zajedničkog pothvata. Tvornica je preimenovana u Automobile Craiova i još nekoliko godina proizvodila modele temeljene na Oltcitu pod imenom Oltena, a u ponudu je čak dodana i verzija s pet vrata i pick-up. Međutim, tvornica u Craiovi nije doživjela katastrofalan kraj mnogih drugih pogona iz tog razdoblja. Godine 1994. preuzeo ju je južnokorejski Daewoo i tamo proizvodio modele Cielo i Matiz, a od 2008. je u rukama Forda. Danas se u istim proizvodnim halama proizvode najmodernija europska vozila i crossoveri, poput iznimno popularnog Forda Pume na tržištu.
